Rezervisanje za troškove servisiranja proizvoda u garantnom roku
Međunarodni računovodstveni standard MRS 37 (IAS 37) obrađuje pitanje rezervisanja za potencijalne obaveze pravnog lica zbog troškova koji će nastati u budućnosti. Utvrđuju se uslovi da se neka buduća obaveza prizna, kao i načini kako da se izvrši obračun te buduće obaveze.
Te buduće, potencijalne obaveze su i one koje nastaju na osnovu toga što privredni subjekti preuzimaju odgovornost t.j. daju garanciju da ukoliko na proizvodu tokom prvog perioda upotrebe nastane kvar – da taj kvar, nedostatak, reklamaciju – otklone bez posebne naknade t.j. besplatno. Ovo znači da će za subjekt koji je dao ovo obećanje (garanciju) odnosno preuzeo obavezu – nastati odlivi finansijskih sredstava, bez nakanade od strane kupaca. Dakle radi se o troškovima servisiranja proizvoda u garantnom roku. Za ove buduće izdatke se vrši rezervisanje. Servisiranje nakon isteka garantnog roka vrši se uz naknadu i za ove buduće izdatke se ne vrši rezervisanje.
Troškovi koji nastaju u garantnom roku ispunjavaju kriterijume propisane standardom MRS 37 da se za ove buduće, neizvesne troškove i potencijalne obaveze izvrši rezervisanje i iskaže u godišnjim bilansima:
- Pravno lice je prodalo proizvod sa garancijom da će u određenom periodu otkloniti određene nedostatke koji kupac bude reklamirao, ako je proizvod upotrebljavan u skladu sa uputstvom proizvođača. Na ovaj način je preuzeta obaveza besplatnog servisiranja proiozvoda u određenom vremenskom periodu, što znači da je događaj koji propisuje MRS 37 nastao.
- Izvesno da će u budućnosti doći do odliva sredstava za otklanjanje kvarova t.j. nedostataka po osnovu reklamacija, jer iskustvo proizvođača pokazuje da tih reklamacija ima; i
- Sadašnja vrednost budućeg iznosa troškova za servisiranje proizvoda u garantnom roku može da se sa solidnom pouzdanošću proceni na osnovu iskustva iz prethodnih perioda.
Rezervisanje za troškove u garantnom roku se vrši pod određenim finansijskim i aktuarskim pretpostavkama. To su procenjena verovatnoća nastanka reklamacija, kao i diskontna stopa koja buduće izdatke svodi na dan sastavljanja bilansa t.j. finansijskih izveštaja. Diskontni račun se primenjuje kada se garancija na kvalitet proizvoda daje na duži vremenski period, u kome je značajna vremenska vrednost novca. Kod rezevisanja za garancije u kraćim periodima se ne vrši diskontovanje. Nakon analize asortimana proizvoda za koji se daje garancija, kao i samih odredbi garancija, vrši se obračun rezervisanja za troškove u garantnom roku za pojedine vrste proizvoda ili slične grupe proizvoda.