U okviru pripreme finansijskih izveštaja privredni subjekti koji se bave eksploatacijom prirodnih bogatstava i korišćenjem zemljišta treba da izvrše obračun rezervisanja za troškove rekultivacije ako u tehnološkom postupku vrše njegovo degradiranje.
Prema Zakonu o rudarstvu svaki subjekt koji u okviru svojih poslovnih aktivnosti vrši oštećenje t.j. degradiranje zemljišta dužan je da po završenom korišćenju tog zemljišta, ili njegovog dela, izvrši njegovu rekultivaciju. Podprojekat rekultivacije je sastavni deo rudarskog projekta i nije moguće dobiti eksploataciono pravo bez regulisanja i pitanja uređenja zemljišta.
Izdaci za rekultivaciju će nastati u budućnosti, ali troškovi treba da terete ceo period eksploatacije, a ne samo godine u kojoj se vrše plaćanja za tu završnu aktivnost. U skladu sa tim načelom potrebno je izvršiti procenu t.j. obračun rezervisanja za svaku godinu korišćenja zemljišta. Pošto će izdaci za navedenu namenu nastati u budućim periodima, često u veoma dalekoj budućnosti, obračun se obavezno vrši primenom diskontnog računa, koji uvažava vremensku preferenciju novca.
Ovo ne samo da je obaveza privrednih subjekata već i prilika da se troškovi rezervisanja prikažu i da se za obračunati iznos umanji poreska osnova za porez na dobit, jer se troškovi ove vrste rezervisanja priznaju u poreskom bilansu.